Mala antologija neprimjerenih pjesama o ranjivosti – Seida Beganović

U izdanju «Izraza» u Skoplju ovih dana izašla je antologija prevedene bosanskohercegovačke poezije «Mala antologija neprimjerene poezije o ranjivosti». Antologiju je priredila i poeziju sa bosanskoga na makedonski jezik prevela Seida Beganović, dok je recenziju napisala profesorica Elizabeta Šeleva. Naslov antologije na makedonskom jeziku je «Мала антологија на непримерени песни за ранливоста». Ovom iznimnom i vrijednom antologijom Beganović obuhvata poeziju nekoliko generacija bosanskohercegovačkih pjesnika i pjesnikinja, gdje svaki pojedini autor emanira svoju osobitu poetiku, ali istovremeno su svi autori (i) predstavnici određenih poetičkih strujanja i prevrata u post/modernoj bosanskohercegovačkoj ukupnoj književnosti. U ovu antologiju uvršteni su slijedeći autori i autorice: Ilija Ladin, Kemal Mahmutefendić, Admiral Mahić, Jozefina Dautbegović, Refik Ličina, Dragoslav Dedović, Darko Cvijetić, Suzana Lovrić, Faruk Šehić, Asmir Kujović, Tatjana Bjelić, Tanja Stupar Trifunović, Adisa Bašić, Naida Mujkić, Vladan Šipovac i Ernad Osmić. Umjesto pogovora antologičarka kaže «Ovo je knjiga o kostima,  koja nije imala namjeru to da bude. Trebalo je da bude knjiga most preko vremena koje dijeli dvije zemlje, a sada mi liči na fotografiju sa duplom ekspozicijom smrti. Zato počinje sa funeralnom lirikom, natpisima sa nadgrobnih spomenika , stojećaka>stećaka>mramorova>grebja> koji su u trajektoriji od ekonomskog, pravnog, kulturnog značenja prerasli, od srednjovjekovlja do danas,  u simbol jedne civilizacije.» Ovaj interesantan izbor suvremene poezije otvaraju upravo prevedeni srednjovjekovni natpisi, sa različitih lokacija u BiH, koji u svojoj suštini i jesu sama poezija, budući da se njima nastoji opisati i zapamtiti jedno vrijeme, te tako prevariti smrt i ništavilo. Zašto se antologičarka u uvodu vratila srednjovjekovnim natpisima? Da bi se odgovorilo na ovo pitanje trebalo bi zaista pažljivije iščitati poeziju odabranih autora i autorica. No, jedan od razloga može biti i potreba da se kritika i sastavljači antologija uredotoče i na (pomalo zaboravljene!) ontološke aspekte čovjekove egzistencije. «Mala antologija neprimjerene poezije o ranjivosti» antologija je, no i nešto sasma drugo. Ona implicira tragiku jednog svijeta u kojem se iznova i iznova ratuje, ali koji nikako da nestane jer iznova i iznova dostiže jezičku vječnost.

 

681 total views, 9 views today

Komentariši