SAFIJA VEHABOVIĆ: Kuda odjetješe Ibrahimove ptice?

 

PRIČA IZ BASRE

 

 

Širin je pod pazuho smjestila

knjigu njegovih priča kao jedino utočište

od svijeta koji je proždirao.

 

U sobi je stražarila lampa iz Basre

i upozoravala je na svetost mjeseca koji je bio na izmaku.

U tom momentu mozak je izvadio ruke iz sebe

i utisnuo modru šaku na bijele zidove.

 

Kapija između njih se uzdrmala;

čovjek sa klinastim pismom dodirnuo je

nesipisanu ploču njenog tijela.

Divan je pukao;

survali su se u podzemlje.

 

Na ćilimu je ostala samo ešarpa

i umotavala priču o prvim grešnicima iz Basre.


SHAMBALLA

 

Prije četiri godine ušla sam

u tvoju nutrinu kao slijepi putnik

u pustinju Takla Makan.

Nisam poslušala šapat svećenika:

Ako jednom ovdje uđeš, nikada više nećeš izaći.

Tada si bio moje Veliko Mjesto Poptune Radosti

i ja sam ti se predala.

 

Ako ljubav traje tri godine,

ko onda presijeca treperavu nit na Putu svile

i baca pijesak u usta svećenika?


ŽELJA U POLJU MAKOVA

 

Na trenutak je skinuo prsten

i poigravao se njime.

Zamišljala sam kako njegovi prsti

vape za slobodom,

skrivenom u mojim

šarvalama od cvijeća.

330 total views, 2 views today

Komentariši