Amina Hrnčić: Atavizam

Atavizam*

Odlučila sam…
Napisat ću pjesmu
O jednom jutru kada je veliki grad
Ogrnuo bijeli plašt nevinosti.
Stranom putniku, koji je tada,
Potaknut atmosferom, hranio nestašne psiće.
Jer grad ne može zavarati domoroce.
I čiči, koji je bezbrižno čitao novine.
Odlučila sam… Pjesma mora biti lijepa.
Taj mladić u šarenoj kapi,
Odveć neuredne brade,
Bit će njen glavni akter.
Lutalica u potrazi,
Pjesnik kao i ja.
Pogledi će nam se ukrstiti,
U blagonaklonom razumijevanju.
Prije no što svaki od nas ode,
Ispunjen osjećajem nenadane bliskosti.
Odlučila sam…
Ali psi su dan ranije rastrgali prijateljičinu mačku.
I ko zna šta sve ne piše u čičinim novinama.
A iz mene se tek ponekad razliju boje,
Potaknute nečim,
Kao reakcija na hromatografskom papiru.
Moj koloritni atavizam bori se
Sa nadrealnim porivom iznutra,
Da sve ima smisla u besmislu prosječnog.
I prečesto gubi bitke.
Pa okrećem glavu od mladića.
Nemam dovoljno šminke da prikrijem jaz u duši.
U svoju odbranu opet pišem pjesmu o sebi.
Njemu nikad nije ni bila potrebna.


Amina Hrnčić, rođena 1995. u Zenici, odrasla u Maglaju. Studentica Farmaceutskog fakulteta. Ranije pisala kratke priče, odnedavno piše poeziju. Pjesme su joj dosad objavljivane u nekoliko zbornika i književnih časopisa i portala, u BiH i u regionu.

 

*iz Zbornika radova učesnika/ca projekta “Kreativno pisanje za mlade – put ka društvenoj promjeni” objavljenog uz podršku Francuskog instituta i Međunarodnog PEN-a

 

503 total views, 2 views today

Komentariši