predstavljanje nove zbirke TRANSKRIPTI U KAMENU

 

NA IZVORU SVJEŽINE DUHA

Poezija spisateljice Sanijele Matković je poput bistrog potoka,koji izranja iz mirnoće vječnog, poteče i teče. Pored njega si žedan i često poželiš ispijati tu osvježavajuću „vodu“ koja se slije niz grlo i osvježi dušu i cijelo tijelo.

Već sam čitala  mnoge njene pjesme. I svaki put kao da otvorim škrinjicu u koju su pohranjeni poetski dragulji koji isijavaju svjetlost.Ovaj put su ispred mene Transkripti u kamenu,podijeljeni u dva ciklusa: Taj Brijeg i Hercegova zemljo kolijevko svjetlosti. Ovo je njena šesta knjiga. Riječi, jednostavno, iz misli joj često kane poteći i poteku. Stihovi nisu nastajali odjednom, nego su kapali „kapljica po kapljica“, prateći misao stasali su u umjetnički vrijedno i skladno književno djelo.

Štedljiva na riječima, duboka i prostrana u mislima, na sebi svojstven način, u pozitivnom raspoloženju, uskladila je emocije i potezima pera prati bilo Grada. Dok se svijet nekud žuri , Grad  se budi, ostaje i opstaje.

Otkan suncem

Posred mnogih ljeta

Zorom umivan

Burom ziban

Žuljavim rukama povijan

Osmjehom nebrojenoputa uskrisivan

Stasao si

                  (  Grad ne nastaje odjednom)

Sanijela s ponosom pjeva Brijegu pod kojim se sanja, živi, rađa, umire, putuje, moli…

Njeni stihovi dotjerani istječu iz stabilne ljudske duše, kap po kap i slijevaju se i razlijevaju u duše onih žednih lijepe riječi. Dakle, riječ je o književnici za koju smatram da će s vremenskim odmakom još snažnije dobijat na važnosti u svijetu književnosti i izvan njega.

Stihovi joj teku lagano i tvore pitke, istovremeno duboke i zaokružene pjesničke cjeline koje na čitatelja djeluju snažno i meditativno, osjećajući dah vremena.

Autorica uočava uspone, padove, kao i životne kušnje. Njima ustrajno tka poetsko tkanje, unatoč topotu vremena, snažna duhom ide naprijed k cilju. Originalnošću misli obraća se svemu onom što čovjeka na ovozemaljskom proputovanju čini dostojnim uvažavanja, življenja i postojanja. Uz čovjeka povezuje i prostor;točnije dom. Ljubeći i cjeneći taj Brijeg;svoj zavičaj, autorica ne bježi od šire zajednice, nego nudi način kako treba voljeti svijet i sve Božje darove koji nas okružuju.

Kamen, okrunjen postojanošću,  neizostavan je dio njenog pjesničkog kolorita.

Iz kamena potekoše naši;

Početci,

Završetci,

Sudbine,

Naše ime,

Povijest…

…život, živ živcat!

             (Transkripti u kamenu)

Ovakva poetska voda će žuboriti potokom poetskog i gasiti vrele čežnje za lijepom riječi. Vrijeme je se neće odreći, nego će je još čvršće prigrliti i njenom poetičnošću napajati generacije.  Transkripti u kamenu, originalni su prepisi autoričinih misli.U vremenu su nicali, s vremenom će rasti i s vremenom se sviknuti.

Ovaj Sanijelin potok,tvoren jasnoćom riječi, udomio se u kamenu(Transkripti u kamenu)i šumori, kao što  je ovo podneblje odavno udomilo Riječ koja je živjela, živi i živjeti će na hercegovačkoj stijeni.

I rastvori se Hercegovina

Ko krilo majke

Prozbori tišinom kamena

I modrinom rijeke

            (Probuđeni sonet)

Otvorena i iskrena, autorica, pjesmopisom i uravnoteženim ritmom, oživljava trenutke prošlosti, vješto pjeva o ovom podneblju, vremenu i Nebu, skrećući čitatelju pozornost na neprolazne vrijednosti slaže slike, te nam nudi izvrsnu zbirku poezije. Kako kaže talijanska poslovica; knjige su za dušu ono što je hrana za tijelo. Vrijedi često pročitati, ili poetskim rječnikom rečeno; vrijedi piti ovaj osvježavajući poetski napitak koji je zaplovio u prostore nade, čežnji i osjećaja. Sretan mu put, na krilima vremena, do mnogih očiju, ušiju i ruku. Vjerujem da književnica Sanijela Matković još nije sve rekla, te da nećemo dugo čekati njenu novu knjigu.

 

MILJENKA KOŠTRO

 

 

 

 

 

 

 

2,844 total views, 2 views today

Komentariši