Davidovska duša
Kad svrneš na me
svoj zabrinut pogled
Bože
Kad se učini
da će u Tvom srcu
strogoća prevladat
Prisjeti se Bože
da si mi baš Ti
ovakvu dušu dao
Da je duša moja
duša miljenika
davidovskog kova
Da ću se u zanosu
u hramu skinut gol
zaplesat pred Tobom
rukotvor svekolik slaveć Tvoj
Da ću nošen ljubavnom strašću
počinit i stravičan grijeh
kršeć sve zakone svete
Da ću svjestan slabosti svoje
pepelom pred Tobom posut
tijelo svoje prostrt u postu
Da je sve moje Ti
i da je sve tvoje Ja
i da se svakog časa
lovimo ovim svijetom
kroz tisuće lica i tijela
kroz pregršt sjena i slika
Bogosmaknuće
Zašto hrlite
pred crkvene tabernakule
pod džamijske svodove
u utrobe sinagoga
sjene budističkih hramova
Zar ne slutite
zlokobnu jeku praznine
prekrivenu dekorom
krvavo bijele plahte
uvježbane mehanike
probitačnih duhovnjaka
Bog je smaknut
Ugušen valovljem
Sredozemnog mora
uz krike utopljenika
pogrebne povorke
afričkog kaosa
izbezumljene ravnodušnom
nijemošću opustjelog Neba
Zatrpan zemljom
bosanskih jama smrti
uz suze preživjelih
prezreno slani trag
Njegovog bezdušnog smaknuća
usred krvavog pira smrti
Bog je smaknut
Na smrt izgladnjen
u tvorničkim halama
brendiranih gorostasa
izmještenih lukavo
u bezimenost azijsku
uz glad djetinju
usred robovskog crnčenja
zauzdanu ocrvljenom
korom hljeba
posmrtni epitaf
smjerno upriličen
za umorenog Boga
Rastrgan u tijelima
seksualnog roblja
žrtvovanog na oltaru
opuštanja ratničkog
u gudurama sirijskim
uz molitve robinja za brzu smrt
ludilom okrunjene krhotine
nekoć postojane vjere
u smislenost kozmosa
pravednu svemoć
blagog Boga
Bog je smaknut
Rosom herbicida otrovan
u plodnim brazdama
latinoameričkih plantaža
uz jeku gvozdenih ptica
nad znojnim radničkim čelima
dok smrtonosni kašalj
parajuć tišinu noćnih sati
u kartonskim kućercima slamovskim
kroz zastore ognjenog bola
zalud doziva
smrću zapečaćene
Božje uši
Raznesen granatom
pod krovom palestinske škole
uz krike sasječenih snova
učeničkog jata nedozrelih krila
krvlju prošaran školski zid
potonji zapis hermetičkog kova
u smrt strovaljenog Boga
Tko će sad iz ruševina
iznova podić stropoštanu ljudskost…
Tko će sad uskrsnut
samog Boga…
Jutarnja molitva
Otkupljuj me
tijelom svojim
Požudnim prstima
rastrgaj mrežu sumnji
što me tjeskobno guši
Razbludnim kricima
s onu stranu logike hladne
okuj demone moje
što obzorje mi
zvijezdama tmine kite
Slašću što ti na grudima
proljetno vrije
odagnaj kalež gorčine
što mi ga je za života
do kraja piti
Kapljicom znoja
s raskošnih bedara
u luku smiraja
privedi grozničave
misli moje
Putenom bjelinom
podatnog tijela
zameti crne slutnje
što nad čelom mi
zloslutno grakću
Kad zamakne vrtlog
tjelesne strasti
u sjenici duše svoje
usnulog me
blago položi
I svako jutro iznova
dok se sunce tvrdoglavo
dokopava neba
otkupljuj me
tijelom svojim
Jedrilica
na jedrilicu mog tijela
uspni se lakonogo
bez utega ljubomore
trepavicom sasijeci
razborit plan letenja
ubrzanim dahom
raspleti paučinu
s onemoćalih krila
žeravicom suspregnute žudnje
dotakni svilenu ružu kompasa
kaligrafijom razbludnih dodira
s kristalnog lopoča svijesti
bojažljive potrgaj latice
Proljeće
Kapljice mraka razbijene
bjelinom tvog tijela
padaju suzno
na proljetne sjemenke
po stranputicama
mog zabludjelog srca
Herbarij
Pamćenje tijela
ne dopušta mi
tvoju sliku
u herbarij uspomena
od sutrašnjeg mene
potajice skriti
Zavjet
jeduć tijelo božanstva
u totem životinji skrito
pod prilikom kruha
u kapljici vina
svejedno
čovjek oduvijek
ljubavnu sponu
s božanstvom kuša
i žena kušajuć
muškarčevo tijelo
ljubavni zavjet
tek prima
Mit
Muškarac je cvijet
otvoren kupolom
ženskog tijela
Toliko o mitu
jačeg spola
Gravitacije su cjelovit rukopis poetskih, dotično poetsko-meditativnih promišljanja, pjesničkih tekstova snažno utemeljenih u ljubavi putem koje se autor na krilima kršćanske mistike probija iz svakodnevno erotskog u više sfere, razumijevanja i življenja ljubavi na način sv. Pavla.
Trajno tragajući za autentično kršćanskim, Kristić ne zaboravlja tjelesno, dapače ga sakralizira vlastitošću poetskog i teološkog na način na koji su to u nas činili Ivan Golub, a u svjetskim književnostima ugledni mistici tipa sv. Ivana od Križa ili sv. Tereze Avilske.
Željko Ivanković
Kršćanstvo je predugo bilo moć potiskivanja i pjesničko ja u zbirci izmiče toj moći jer priroda ne trpi podvajanje ili poništavanje ni jednog svog dijela jer svi njezini ujedinjeni slojevi zajedno vode integraciji osobe. Seksualnost nije u službi prokreacije, nego etika nježnosti prokreaciju uključuje u seksualnost. Rez se ne ispostavlja između tjelesnosti i duše nego između prisutnosti i odsutnosti za drugu osobu, što je prostor intimnosti i svijesti o dosezima njezine slobode. Da bi se ponovno postigla ravnoteža, potrebno je, na stanovit način, opoganiti dužnost i okršćaniti strast kakva je kadra integrirati svoj latentni demonizam, žestinu i kreativnost kakvi nisu izvan sakralnoga. Ljubavi Alen Kristić pripisuje vlastiti moralni status.
Jadranka Brnčić
Formalno i sadržajno koherentna, te stilski kohezivna, ova je knjiga pružila uvid u dvije vječne lirske, a i druge, opsesije. Duh i tijelo. Duhovna i svjetovna ljubav. Mudro preskočivši učenu razradu ovih kategorija, dala nam je ponešto literarno i životno više prijemčivo. Duhovnu svjetovnost pisma i života. Vječno povezivanje u jednoj nadasve poetski satkanoj kozmičkoj harmoniji.
Tin Lemac
8,974 total views, 3 views today
