Alen Kristić – Sudište

Ne zanima me
kako si iz ništavila
prizvao svijet

Je li to bio
trenutak slabosti

Nije me briga
jesi li u sebi
Troje il Jedan

Odazivaš li se radije
na muška il ženska imena

Ne marim za ono
nad čim cvjetaju
teološka zdanja
umišljeno propitujuć tajne
Tvog nedokučivog bića

Zanima me što činiš
s vrelom ljudskom suzom

Kamo smještaš
napuklu čovječju nadu

Zanima me što činiš
s prezrenom ljubavlju smrtnika

Kamo polažeš
čovjekov urušen život

Što činiš Ti
za kog vele
da možeš sve
s bezdanom
ljudskom tugom

Kako podnosiš
nezacjeljivu ranu
na vrtoglavom razboju
tjelovljenja ljudske duše

Čemu ljudske slutnje
o vječitoj sreći
pod svodom
neprolazne boli

Ako slučajno
djetinje zaigran
tim uvelim pupoljcima
s lomne stabljike
ljudskog života
za nas bolji svijet
u nekoj drugoj dimenziji
vječnošću opijen gradiš

Oda sna se
u okrutnosti ogrezao
već jednom trgni

Sudište jedino
Tebe pred nama
nas pred Tobom
prolazni je svijet
obilježen jatom
ljudskih krika

Proboden
Galilejčevim
krikom

6,548 total views, 4 views today

Komentariši