Alen Kristić – Oprosti mi Francesco

Francesco
bijeli Starče
s kraja svijeta
egzotičnih
argentinskih
daljina

Danas Ti
pljeskao nisam
zanesen
naklon darovao
u blizinu se
Tvoju naguravao

Tištala me nije
neukost puka
u zabiti gradskoj
zakočila me
oko Tebe
Juda svita
klerička prijetvornost
s političkom
pobratimljena
himbom

Ne mogoh se
od proročkog Tvog gnjeva
blagošću zauzdanog
zaštit jeftino
euforijom mase
jednodnevnog cvata

Oprosti mi
Francesco

Od sutra
na mene računaj

premda Ti
loman
neki
dobitak
velik
i
neću
biti

gomila kad se raspe
kamere u mraku usnu
zanos današnji splasne

Kad se gotovo svi
u torova logiku vrate
mržnju
kriminal
bezdušnost

na jednodnevan
počinak
otposlanu

iznova prigrle strasno

Zaogrnut sjenom
Tvoje ću riječi
protiv sebe prizivat
omču vlastitoj uskoči
ustrajno tkati
krila obeskriljenoj subraći

Prometnem li
makar jednu
jedincatu iskru
zaostalu u Tvom
sarajevskom tragu
u plamen
odgovornog čina
nesebične geste
mahnut ću Ti
iz samotne daljine
nasmiješen tiho
kao noćas
sa svoje terase
dok si se u čeličnoj ptici
uspinjao Nebu

7,485 total views, 5 views today

Komentariši