Asmir Kujović: Apatheia

Roadhouse blues

NA PUTU ZA DARDANIJU

 

Grad se odmotava na staklu automobila

Ponirući kroz mrlje od jučerašnje kiše,

Pomiješana stoljeća sred kinđurijade proljeća

Jedna s drugim odavno ne govore više.

Promiču pornokratske njuške matadora,

Modni gurui, klovnovi, propovjednici sporta

Sa džambo plakata u pozama diktatora,

Silikonski kumiri-igračke, “eliksiri života”.

 

Oko gologuze našminkane statue Smrti

Povorka tvojih dvojnika u tavafu se vrti

Od posla do kuće kroz spisak za kupovinu,

Iznoseć ordene i rane ko robu za trgovinu.

Razminuće te njihove peripetije operne

Dok svijet nadgledaš ko tajni agent Kominterne.

 

Pod onim su poljima u urnama pogrebene

Delfijske i orfejske tužaljke neuslišene,

Grane katkada njihovim taktom su začarane.

Za sutonom su dječačke na koljenima rane.

Crvi izjedaju lica nesuđenih zaručnica

Pod oblacima oblomovštine, na kukama udica.

 

Tamo gdje su svjetiljke od zvijezda zvjezdanije

Talasaju se proplanci drevne Dardanije.

Trepere davno zgasle zvijezde kojim Gautama

Motri Zbilju prije nego se raskoli Svjetlo i tama.

Otkrivaš spomenik pod mrakom od baldahina

Svemu što još čeka da stupi Zeus ex machina.

 

U uglu kafea tvoje tugaljivo tihovanje

Najedared će opet da se obrati u sijelo

Da razazna jezik sviknut na stihovanje

Poklopac što dijeli od dušnika ždrijelo.

 

Sestro Briseido, u kostimu konobarice,

I pehar si i vino sred kraljevske ložnice;

I kruna, i okrunjena i ona što kruniše

U spaljenom dvoru što ga nema više…

 

Ružičasto polusunce u niti sijalice

Dosipa ambroziju na dno šalice.

 

 

 

AMEŠA SPENTA

 

Kad iz božje saksije niču galaksije,

Ameša Spente se granaju iz eona

U kupinu menore što u Al-Aksi je;

Drevni kumiri nose činove demona.

 

Od Ahrimana do Adema Kahrimana,

Od animule vagule do Kaligule,

Od sjeverne Tule do Vavilonske kule

Svakom stvoru su hrana, inosušna mana

 

Ameretat i Kšatra (koje su zavazda

Dva od šest atributa višnjeg Ohrmazda).

Sve teži da zgrabi dvije Ameša Spente

 

Te da ih uknjiži u svoje dokumente.

Ostale četiri se klone kandži vraga:

Davidova zvijezda – šestokraka vaga.

 

 

 

NIŠINOŠIMA

 

Zalazeće sunce, dugme od grimiza

Kojim se od Zemlje Nebo otkopčava,

Jesi li već juče, dok gledam te izbliza

Pećinom u kojoj noć obitava?

 

Kad gornje muške i donje ženske vode

Prvi put se ljube u šapatu trava,

Duše nerođenih ovuda prohode

Proseć rosu koja mrtve oživljava.

 

S vrha stijene sijedi Tiresija

Poje iz knjige budućih mesija.

Kad Kamen tame o Kam smrtne sjene

 

Kresneš, iz njih će serafim da sijevne.

Sad Adonajev plašt razvij ozvjezdan

Skrojen po mjeri da natkrili bezdan.

 

 

 

MIRIS IZ EDENA

 

Kad naveče opusti Dolac Malta

Katkad se začuje balalajka,

Katkad s Mjeseca zalaje Lajka.

Televizori grakću “nova Jalta”.

 

A potom nagli trepet tramvaja.

Strujom se napaja orljavina vapaja

Od “Ja, pa ja” i “Ja, pa ja!”…

Iz kafića neka pjesma s Havaja.

 

Odnekud dama, pogleda ledena

Strojna i ubojna, mliječne puti

Ko da će u Mjesec svoj lik utisnuti

 

Ostavlja za sobom miris iz Edena:

Ruka u molitvi pružena tada je

Da se prometne u ruku koja daje.

 

 

 

SVE U SVEMU

 

Na času hatha joge u Ročesteru

Još meditiram prekrštenih nogu,

Nebo s nebićem krčka se u eteru

A Je-dno u Je-dan izranja u Bogu.

 

Motrim netremice zrno gorušice

Da podesim radio na šum Ganga,

Pa da ko uz miruh majčine dušice

Konačno se vinem do svog ranga.

 

Mlada crnkinja promiče tom sobom

U kimonu koji samo njoj pristaje.

Središte svijeta odnosi sa sobom;

Taj tren je vječan. I jednako traje.

 

 

 

DAMNATIO MEMORIAE

 

Odasvud strše kancelarijski zigurati,

Gromobranima će Vlašiće izgurati.

 

Tamo nas pakuju u vojnike i savjetnike,

Pravedne grešnike i grešne pravednike.

 

Titule i lovorike krčme na aukciji

(Kupci su podvrgnuti gratis liposukciji).

 

Srebro u ognju čistilo se od zemlje

Za one što prezidaše Jerusalime u Kremlje.

 

Spartanske “igre gladi” zabavnije od pokera

Gdje si i igrač i ulog i nešto poput džokera.

 

Plemstva se odriču i plemeniti metali,

U slijepim prozorima straže elementali

 

Poput sunca uhvaćenog u damsko ogledalce

Kad u oko uperi električne žalce.

 

Neki budući Semir, potomak Semiramide

Iz stijena će otkračunati i ove piramide.

 

Putevi raspućeni od silnih okuka –

Povijest u slalomu oko slavoluka.

 

Zigurat uvis izbija kao vijak:

Poput genskog zapisa navijen zodijak.

 

Tu je i prirodni spomenik: stup od soli

Ko zub bez živca što trune a ne boli,

 

Dok driješi čvorove minulih ljeta

Svemu izniklom da nikad ne procvjeta.

 

 

 

PLANINARSKI DOM

 

Ispod nebeske kore slutim borealne zore,

Kalajnog tanjira na polici sjaj žovijalan

U kojem je obućar Beme čitao jin i jang.

Tarnerova pljuvačka gruša oblačne nabore.

 

Duh je orlić netom ispiljen ispod kvočke.

U prorijeđenom šumarku skrila se crna vila

Što je ostavljene vučiće u jarku zadojila.

Pjev bridi na jeziku od kušane divlje voćke.

 

Ovdje su naše pećine gdje neće da nas kinje

Ni mravi socijalisti, ni pčele monarhistkinje.

Moje sobno vojvodstvo od plafona do parketa

 

Odavde bi da se vine ko Gagarinova raketa;

I kad se Saul na bojištu rastavljao od duše,

Saul se zvalo tek to što je zapelo sred guše.

 

 

 

JARAC AZAZILU

 

Hoću li dočekati da mine taj kosmički šabat?

Sve one sumorne strofe što mrčih ih u azilu

Izgubljeni su jarci odaslani Azazilu.

Sada ih nudim vjetrovima uz poseban rabat

 

Da služe kao dimnjaci što porađaju oblake

Ili kao vjetrenjače što pokreću oluje;

Nek jave svakom stvoru što zdravstvuje i boluje

Kako u šeol strovaljuju želje raznokrake.

 

Zalud vježbah sonatu što svira se u četiri ruke.

Betoven je ogluhnuo da čuje višnje poruke,

Pa začepi uši i ti sred pijačne kakofonije:

Nek tvoj bude bar kašalj na izvedbi 10. simfonije.

 

Maestrov štap u muzeju čuvan poput dijademe

Preko noći je olistao i rodio bademe.

 

 

 

APATHEIA

 

Za čije babe dušu sam silazio u Erebe?

I strah i strast i starost rastu iz istog sjemena;

Ja sam Buda koji se probudio prije vremena,

Buda što je svoje buđenje zadržao za sebe.

 

Dvadeset četiri slike u sekundi na ekranu

Dovoljne su da pruže privid stvarnosti –

Ko da pod indigom neba kucam na ispisanu stranu:

Precrtavam se dok podcrtavam sitne nepodudarnosti.

 

Prašina i paučina od nakupljene čamotinje –

Moji davni grijesi sad su odrasle životinje.

Nabori zavjese podupiru svod poput stupova

Raselovim paradoksom o “skupu svih skupova”.

 

Luster je Jahvin oblak vrh Horeba kad zablista,

Motri da duh jak u slaboj puti se ne ukvari;

Zatvorenih očiju Knjiga nad Knjigama se lista

I Sokrat, akušer duša, prilazi mi kao utvari:

 

Laserskim skalpelom mi dotiče ispod rebra

Sve do Sinaja, Hanaana, Ararata i Morije,

Usijeca nove puteve do Kerbele i Bedra

Zakrivljujući pravdu u ente dimenzije.

 

I evo skidam haljinu sa kipa Demetrina

Da prvi put joj vidim grudi obnažene;

Iz klice korova niče cvijet bijelog krina

Poput mladenke pred oltarom spremne da kaže Ne.

 

Pao sam na ispitu iz Ekonomije Spasenja,

Ali ovi trenuci kad ostanem sam sa Samim:

Kratkotrajne vječnosti, u svjetlosnoj tami

Pružaju iskupljenja za nova uznesenja.

 

Ko kad nakon godina prvi put pozna svjetioničar

Da su Večernjača i Danica jedna ista zvijezda,

Javi mi moj odraz što se prozire do žlijezda

Da nisam taj utamničenik već njegov tamničar.

 

Poput planete lutalice što traži novo sunce

Bdijem galaktičku noć, bez dana i godina;

U Klaudijevu prepravljena glava Kaligulina

Rastvara se u tom eteru: fluidnom Neter-Neteru.

 

Je li to tačke singularnosti prstenasta sjena

Gdje Nebo i Zemlja nemaju još ni imena?

Gdje Ja se u aJ, a java u avaj izokrenu;

Gdje dugu upamćenu dotičem kao ženu.

 

U sabranosti se ćutim šaolinskim redovnikom

Dok trenira megdan s nevidljivim protivnikom,

Kad borba postaje baletska predstava ždrala

A mač nastavak ruke s pečatnim prstenom Grala.

 

I već se iznova dijelim na Adema i Havu,

I već sam poput Merjem spreman da se porodim;

Iz kičme mi izlaze izumrli drevni narodi –

Umirem unaprijed, da obnovim njihovu slavu.

 

Molim se bez molitve: moj dah je molitva:

Istim ljestvama anđeli slaze, demoni uzlaze;

Da u svetom neznanju skončaju zemne staze

Za sutra najavljujem slavu nebeskih Carstava;

 

Preobražavam se u duševni internet ovog grada

I svi dvonošci dolaze mi da se ispovijede,

Dok trbuhozbore svoje pobjede i bijede

Virus ‘Narcis & Eho’ vreba između zagrada.

 

I ko da prvi put gledam taj horizont bez horizonta

Poput Jasonove golubice iz čeljusti Helesponta;

U tišini je talog onog posljednjeg jao:

“Mesija će doći, ali ja nisam došao.”

 

 

 

BUDUĆA PINKOVA ZVEZDA

 

Baš je dala ovih dana

Da joj šnajder suknju suzi

Kad prolazi kraj kafana

Da zvižduću njenoj guzi.

 

Vole njene crne tange

Sve barabe i bitange,

Vajaju od njene guze

Gibraltarske moreuze.

 

Sve nahije i okruzi,

Pokrajine i sojuzi,

Svi brlozi i bircuzi

Pričaće o njenoj guzi.

 

Taj što kruni kukuruze

I onaj što koze muze

Kad se nađu za pauze

Uzdišu zbog njene guze.

 

Slikala se u Raguzi

Na žalu u mokroj bluzi,

Svak dobije po zasluzi

A ona će prema guzi.

 

Povedi je na svoj kruzer,

Nisi valjda neki (b)luzer;

Budi dobar njenoj guzi

Inače se nadaj ćuzi.

 

 

 

 

 

 

 

 

4,770 total views, 4 views today

Komentariši