METAK

metak

Kad je mašinski inženjer Ferhat Pržulj završio

svoju posljednju smjenu u Fabrici municije

„Prvi partizan“ u Užicu, bio je petak, 29.V

osamdeset i neke (ko bi sad znao koje,

kompjuteri su tek stigli, a curriculum vitae

još nije bio ušao u modu), uzeo je markirni flomaster

i potpisao se na deset metaka kalibra 7.62 x 54 mm.

 

Imali su običaj ponekad tako, uvijek se pitajući

na kojem kontinentu, u kojoj državi, u čijem

redeniku će završiti metak i hoće li

vlasnik redenika promašiti ili pogoditi, možda

u zrak pucati ako je u rat natjeran. Pritješnjen

između peteškog izbora između zla i zla.

 

Kad su Ferhata Pržulja 29. V 1992. godine

iz logora Uzamnica poveli svezanog prema

Ćupriji, jedino o čemu je maštao (jer znalo se

već za bezglava tijela koja Drinom plivaju leđno,

a i to da municiju je grjehota trošiti

bez borbe), bio je jedan od milijun metaka

opisanih. S potpisom ili bez potpisa. I da

 

zadobije toliku milost Allahovu da grudve

zemlje na Stražištu[1] meko zaspu kabur

dok bude išao melekima na ispit.

 

29. XI 2014.

Piše: Milo Jukić

 

[1]  Mezarje u Višegradu

 

Napomena urednika:

Pjesma je objavljena u posljednjem broju Novog izraza do kojeg možete doći u prostorijama PEN Centra BiH ili ga naručiti putem kontakata datih na stranici.

11,455 total views, 3 views today

Komentariši